Osim što smo se svi imali prilike osladiti ukusnim kolačima ili kušati peciva, kiflice ili krišku kruha, također smo se prisjetili koliko je važno cijeniti kruh svakidašnji, odnosno cijeniti hranu koju svakodnevno konzumiramo, i ljude koji ulažu svoj trud da je proizvedu.

Petra Kušec, 2. g

Dani kruha prigoda su za izricanje zahvalnosti za bogatu trpezu koju nam daruje majka priroda uz požrtvovan rad ljudskih ruku – od kruha i ostalih pekarskih proizvoda do brojnih plodova koje ubiremo ujesen. Dani kruha obilježavaju se izložbama i degustacijom kruha i pekarskih proizvoda.

Na nastavnikov prijedlog toga je dana školski novinar Stjepan Blagaj razgovarao s nekoliko učenika i jednom nastavnicom. Pitanja su bila vezana uz stavove o konzumiranju voća i povrća iz vlastite proizvodnje, kao i o vrijednosti kruha našeg svakidašnjeg.

Stjepan: Koliko cijeniš kruh?

Učenik: Cijenim ga puno zato što ga imam, jer neki ga ljudi nemaju.

Stjepan: Znaš li štedjeti hranu i kako?

Učenik: Znam, tako da se hrana priprema na mjeru i ne bacaju ostaci hrane.

Stjepan: Koliko često jedeš domaći kruh?

Učenik: Kruh jedem po potrebi i to je uglavnom jednom tjedno.

Stjepan: Baca li se kruh u tvojoj kući?

Učenik: Ne, u mojoj kući se ne baca kruh. Usitnimo ga te njime hranimo kokoši.

Stjepan: Pomažeš li svojim roditeljima na OPG-u (ako ga imaš) ili u vrtu?

Učenica: Ponekad, kad trebam tj. kad mama zatraži pomoć.

Stjepan: Što jedeš češće u danu - povrće i voće iz vlastitog uzgoja/trgovine ili brzu hranu?

Učenik: Brzu hranu nažalost.

Stjepan: Koliko cijeniš proizvodnju hrane u vlastitu vrtu?

Učenik: Cijenim proizvodnju hrane u vrtu zato što znam što jedem i znam da je to domaće.

Stjepan: Baca li se kruh u tvojoj kući?

Učenik: Ne baca se kruh u mojoj kući, ponovno ga iskoristimo. Primjerice, ispohamo ga.

Stjepan: Koliko cijeniš proizvodnju hrane u vlastitu vrtu?

Učenik: Iznimno cijenim proizvodnju hrane u vrtu. Znam da sam to proizveo i ne trebam to kupiti.

Stjepan: Što misliš, koliko je prosječno Hrvata gladno u usporedbi sa stanjem u drugim državama?

Učenica: Mislim da je u Hrvatskoj u usporedbi s drugim državama prosječno manje gladnih.

Stjepan: Možeš li prokomentirati činjenicu da se sve manje mladih bavi poljoprivredom. Zašto je to tako?

Učenik: Po mojem mišljenju danas se uistinu sve manje mladih bavi poljoprivredom jer biraju život u gradovima koji nude više mogućnosti za obrazovanje, zapošljavanje i društveni život. Također, sve češća vezanost mladih uz mobitele i računala dovodi ne samo do dehumanizacije već i do nedostatka želje za radom, posebice rukama, na zemlji.

Stjepan: Znaš li zamijesiti kruh?

Učenik: Ne znam zamijesiti kruh sam, ali bih želio naučiti. U mojoj obitelji jedino ga moja majka zna zamijesiti.

Stjepan: Koliko često pripremate domaći kruh i kako?

Nastavnica: Dva ili tri puta mjesečno, od pirovog ili integralnog brašna da bude što zdraviji.

Stjepan: Možete li prokomentirati činjenicu da se sve manje mladih bavi poljoprivredom.

Nastavnica: Mislim da je to tako jer je situacija u državi takva da ne daje dovoljno poticaja čime nema interesa za bavljenje poljoprivredom.

školski novinar: Stjepan Blagaj, 3. g